JA SAM GAZDA!

JA SAM GAZDA!
Autor: Dijana, Bjelovar

Kako je sve počelo

Rujan 2011., nakon dugo vremena napokon sam dobila posao. Poprilično sam bila nervozna sjedeći doma, nezaposlena s osjećajem beskorisnosti, a sad nervoza oko novog posla.

 Počela su svakodnevna putovanja u Zagreb na edukaciju, ran ustajanje, kasno vraćanje kući mojoj tada 5-godišnjoj kćerkici, novi izazovi i nove vještine koje je trebalo što prije usvojiti. Bilo je to naporno i stresno razdoblje koje sam krivila za pojavu čestih bolova u trbuhu i obilnih krvavih proljeva. Toliko me je to mučilo da sam jednostavno počela izbjegavati hranu kako bi izbjegla odlaske na WC i grozne bolove barem dok nisam doma.

Gubitak kilograma

S vremenom, dovela sam se do toga da bi se navečer morala tjerati da nešto pojedem svjesna da taj dan nisam baš ništa jela. Rekla bih da sam se odviknula od hrane. No, i taj jedan prisilni obrok izazivao je bolove, grčeve i proljeve sa krvi i sluzi. Nakon kojih mjesec dana smršavila sam oko 18 kg. Meni je to bilo super jer sam oduvijek imala previše kilograma. Taj gubitak kilograma svi oko mene su smatrali da je od više kretanja, nikome nisam spominjala probavne probleme. Vrijeme je prolazilo, probava se nije baš smirivala. Bilo je boljih razdoblja, ali su bili kratki.

Napokon krajem siječnja 2012. godine, moj očuh, inače gastroenterolog, posjeo me da „malo popričamo“. Do tada sam izgubila kojih 30 kg i više se nisam mogla skrivati i izbjegavati taj razgovor. Sve sam mu priznala, kada je počelo, kako, koliko. Vidjela sam po njegovim reakcijama da je ljut na mene što sam toliko dugo šutila i izbjegavala ga, ali i na sebe jer nije prije reagirao. Nije mi htio niša reći šta bi moglo biti i zašto, ali poprilično je bio zabrinut. Dao mi je papir s uputama za pripremu za kolonoskopiju. Unatoč mom negodovanju nije popuštao. Sitne pretrage ni ne pamtim, ali to Valentinovo neću nikada zaboraviti.

Prva kolonoskopija

Dakle… 14.02.2012. moja prva kolonoskopija… zbunjena, uplašena i izmučena od čišćenja gorkom soli, došla sam u dogovoreno vrijeme da i to obavim. Bilo mi je jako neugodno ležati onako, gole stražnjice dok mi očuh radi kolonoskopiju. No i to je prošlo. Tek navečer smo razgovarali. Prvo mi je naglasio da još nije u potpunosti siguran u dijagnozu jer moramo čekati nalaze biopsije, ali da nije nikako dobro. Bila sam uplašena, znatiželjna i nestrpljiva. Rekao je da se vjerojatno radi o Ulceroznom kolitisu, no čekamo nalaz. Nisam znala šta je to, kakva je to bolest pa ni je pojasnio na meni razumljiviji način. Prvo sam se uplašila jer u tom objašnjenju spomenuo je Crohnovu bolest, a to mi je bilo poznatije jer je moj ujak bolovao od CB. Na kraju me je ipak nekako umirio, a ja sam se utješila da je UC možda ipak nešto blaži od CB.

Dijagnoza Ulcerozni kolitis

Kroz tjedan dana došao je nalaz koji smo čekali i potvrda dijagnoze UC, propisana mi je terapija, razne tablete, a ja se pomirila sa novonastalom situacijom. Stanje se počelo smirivati kao i moja nervoza. Na poslu je bilo sve u redu, imala sam super šeficu i fenomenalnog kolegu u smjeni koji su mi bili podrška. No, i to se promijenilo. Šefica je otišla raditi u drugi grad i sve je krenulo nizbrdo. Novi šef, loša atmosfera, nikakvi međuljudski odnosi i eto mene opet nezaposlena. Ponovo nervoza i stres i moja crijeva se probudila i pobunila. Tada sam napravila jednu od najvećih pogrešaka – prepustila sam, legla u krevet i pala u depresiju koja je sa užitkom hranila moj UC.

Nisam sama

Uslijedila je nova kolonoskopija, nalaz loš, ali ipak sam se nekako pokrenula zahvaljujući mom očuhu. Istraživajući po internetu naišla sam na stranicu HUCUK-a, pridružila sa grupi na Facebooku i shvatila da nisam sama. Upoznala sam puno predivnih ljudi, stekla fenomenalne prijatelje.

JA SAM GAZDA! 1
Laura (kćerka), crtež za svjetski dan UBC 2017.

Ipak je Crohnova bolest

Stiglo je vrijeme nove kontrole, nove kolonoskopije. Sada mi je već to bilo manje neugodno. No, iznenađenje, nalaz je sada rekao da nije UC ne CB. Eto opet nervoza i zbunjenost, ponovo objašnjavanja i dugi razgovori s očuhom. Kako sada to prihvatiti? Tu je u pomoć priskočila moja prijateljica po bolesti Dijana. Koliko sam ju gnjavila to joj nikad a neću zaboraviti. Hvala draga moja što si imala strpljenja za beskonačne razgovore.

Ja sam Gazda

I opet sredila misli I idemo dalje. Ja imam Crohna, a ne on mene. On je u meni a ja sam gazda! Bilo je dobrih dana, bilo je i onih loših. Ne sramim se priznati da sam ponekad napunila gaće kao malo dijete. Nisam prva, a ni zadnja. Navikla sam da uvijek sa sobom nosim rezervnu odjeću „za svaki slučaj“, navikla sam objašnjavati zašto ponekad izbjegavam nešto pojesti i popiti. I nije me sram! Uvijek ću svakome reći i objasniti kakve su to upalne bolesti crijeva jer to nije nešto čega se treba sramiti.

Neka se srame oni koji ne žele znati i razumjeti, a ja ću se boriti i neću se predati. Kako da se predam kada imam tako dobre prijatelje, a najviše snage daje mi moje dijete, moja Laura. Uz mene je kada je dobrom pazi na mene i pomaže mi kada je loše, razumije kako se osjećam i podrška mi je u svakom trenutku.

Svašta je tu bilo: obiteljski problemi, zdravlje, posao, financije… Stres na svakom koraku. Kako ga se riješiti?

Za mene najbolji recept protiv stresa je ljubav i razumijevanje voljenih osoba. Meni djeluje, to je moj tajni lijek.

Ostavite Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.