Živite život – 19.05. World IBD Day

Živite život – 19.05. World IBD Day – Nina Kadrić

Molim vas da odvojite par minuta i pročitate

Danas je 19.5, točnije Svjetski dan upalnih bolesti crijeva (Crohnove bolesti i Ulceroznog kolitisa)

Crohnova bolest, Ulcerozni kolitis?

Da, hm, to su autoimune bolesti…

Isprva, dok se ne otkriju, svi sumnjaju na viroze, psihičke probleme itd.  No, znate Crohn i Ulcerozni su vam podmukle bolesti i znaju se jako dobro “skrivati” i to godinama.

Od najobičnijih bolova u trbuhu, grčeva, temperatura, pa sve do razarajuće boli, gubljenja na težini i operacije.. Te sve ono sto te bolesti donose..

Ono sto je bitno na početku dijagnoze postaviti režim prehrane i “pratiti” sto vam smeta, a što ne. Stres je zabranjen, jer gospodini odmah reagiraju, s temperaturom i grčevima, te se aktiviraju..

Važno je razumijevanje prvenstveno obitelji, a zatim i prijatelja koji će znati sto smijete, a što ne. Zašto vam je bas pola sata prije izlaska u grad ili negdje pozlilo i ne možete izaći. Zašto ne smijete određenu hranu i piće itd..

Ako je prijateljima stalo do vas, razumjeti će.

Također važno je znati da ako se trenutno osjećamo dobro, da za dva sata nam se situacija može promijeniti.

U svojoj knjizi “Ne posustaj” opisala sam najbolje sta mogu simptome i kako mi s tim bolestima funkcioniramo, te da usprkos svemu imamo i dalje pozitivan stav i mislimo ga zadržati.

Kada se tako neka bolest dobije u teenagerskom dobu, počnu se “motati” po glavi svakakva pitanja. Umjesto druženja s prijateljima, počinje se “družiti” s bolnicom i liječnicima.. Umjesto razmišljanja o prvoj simpatiji, razmišljate kakvi će doci nalazi i dali će određena operacija biti uspješna. Umjesto vaše sobe i vašeg kreveta, zamjene su kreveti i zidovi bolnica, okruženi s puno infuzija i različitih lijekova. I onda nakon operacija silnih i borbe, dobiješ dijagnozu.. I shvatiš da od tog trenutka će ti se život promijeniti. Da moraš biti uporan, moraš naučiti živjeti s tom dijagnozom.

Da svaka viroza, stres ili bilo što je okidač da se bolest pokrene.

Skupa s obitelji kreneš korak po korak, upoznavati bolest. Kreneš i s određenom terapijom, za koju vjeruješ da će ti pomoći.. Pa ako se stvori imunitet na tu terapiju moraš promijeniti ili će ti se Crohn ili Ulcerozni ponovo aktivirati 🙄

Na prehranu i piće isto moraš paziti..

Imam Crohnovu bolest oko 8 godina, ne pričam o njoj jer smatram da onda ljudi postanu čudniji. Ako me pitaju moji prijatelji odgovorim što smatram da je bitno. Dakako, napisala sam knjigu da je pročitaju samo oni kojima je stvarno stalo i da me onda pitaju samo ako im nešto nije jasno.

Prošla sam 3 operacije i nekako svaka ta operacija me dodatno osnažila i motivirala.

Ono što je trenutno bitno je držati Crohn pod kontrolom, ne dati da se pokrene..

Ali što je najbitnije, ljudi koji su zdravi ni ne znaju kakav blagoslov imaju, opterećuju se raznim “problemima i brigama” ali kad bi bar zastali na trenutak i osvijestili se da imaju zdravlje svoje i obitelji, i da svi ovi “problemi” su zapravo tako nevažni.

I zato kad su me neki pitali zašto ne “dižem” paniku oko Korona virusa, zato što taj virus nije ništa naspram ovih bolesti.

Zatvarate se doma, širite strah, stavljate med. maske itd.. Vi ste bili doma na mjesec, dva, a mi koji imamo ove bolesti budemo i po par godina doma od bolova, svakakvih nuspojava od terapije, sve dok nam se osnovna bolest ne stavi pod kontrolu.

Ne pišem ovo da nas samosažalijevate, niti ista slično, već da uvidite da ima puno ozbiljnijih situacija.

O ovim bolestima se jako malo govori, a puno vise su opasnije.

Za promjenu počnite širiti svijest o ovakvim stvarima, jer ove bolesti ne biraju dob i još uvijek nema lijeka.

Zamislite koliko li je trenutno sada djece, mladih, starijih u bolnicama i razmišljaju oni sami, njihove obitelji itd kako li će proći sutrašnja operacija ili pak pregled? Zapitajte se.

Koliko li je osoba ostalo bez partnera, jer ih ta osoba ne želi razumjeti zbog bolesti? Opet ponavljam, zapitajte se.

Dali sada razumijete zašto ne dižemo toliku “prašinu” oko virusa, gripa i sl. ?

Neki od nas smo po nekoliko puta bili na rubu života, ali znate sto je najbitnije? Ne odustati! Gurati naprijed, pa koliko god bilo prepreka, koliko god puta pali, ali se nanovo podići. Jer je zdravlje samo jedno i ako se izgubi, onda tek počnete cijeniti sve ono što ste imali a da toga niste bili ni svjesni. Do sada sam prošla 3 operacije, 3 puta bila na rubu života i život me naučio da ne trpim sve i svašta.. Da ne trpim bezobrazluk, egoističnost itd..

Uglavnom, s Crohnovom bolesti sam naučila živjeti, jedem i pijem samo ono sto smijem, gledam ne imati stres.. Treću godinu sam u mirovanju i ponekad zaboravim na Crohna dok me ožiljak na trbuhu ne podsjeti na njega :))

Ožiljak ne pokazujem nikome, smatram da je to moja intimna stvar, ali ljepota u svemu tome je da kada ga god pogledam, shvatim koliko je život zapravo predivan. Svaka minuta, svaki sat, je predivan. Da nije tog ožiljka ja ne bi bila živa.

Zato, kada god pomislim da sam za nešto tužna ili na nešto ljuta, pogledam u taj ožiljak i shvatim da ništa, ali ništa nije vrijedno suza, nerviranja.. Zdravlje je ono najbitnije. Sve ostalo će doci i proći.

Ono što želim je da se o upalnim bolestima crijeva priča, da to ne bude tabu tema.

S Crohnom sam shvatila da se nikad ne smije skidati osmijeh s lica. Bolest se može pobijediti s voljom i optimizmom. U početku dijagnoze bude teško jer slijedi prvo šok, pa potom nakon nekog vremena prihvaćanje. Život je lijep, ako se živjeti zna.

Živite život 💪💜💜💜💜💜

Ps: ovih dana obucite nešto lila i podržite Svjetski dan upalnih bolesti crijeva 😊

Facebook Komentari